<body> Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

26.07.2016.

Umreženo razumijevanje

Zašto uvijek u svakoj bašti na ovom svijetu postoji korov? Ako smo mi cvjetovi koji cvatu svake godine i iznova mijenjaju boje u prelijepe nijanse - i ako postajemo ljepši izvana, zašto postajemo gori iznutra? Ne mogu da prihvatim da sam okružena korovom. Ne želim da živim u trnju i da moje latice postaju oštećene zbog drugih nepažljivih i bezličnih stvorenja! Neću da izgubim svoj sjaj! Boju! Miris! Znam... Postaću svoja voda! Postaću svoje sjeme! Postaću svoje sunce! Ja ću biti ono što želim! Nikada prije nisam... Ja ne znam kako je imati samopouzdanje ruže, niti miris bijele orhideje! Ne znam kako je biti veseo kao zumbul i nositi plavetnilo kao nezaboravak! Ne znam ni kako je liječiti sebe kao žalfija, i nisam osjetljiva kao majčina dušica. Izgleda da sam ja samo korov. Zaboravljen... Nezadovoljan i ponižen! Uništen! Depresivan! A ne želim da budem takav cvijet! Želim da budem najljepši cvijet u bašti, želim da mirišem do neba i nazad, želim da budem velika kao palma i važna kao morska alga! Želim da svi vide moje postojanje u bašti! Ali ipak... Plašim se. Ubrat' će me neko! Ček'... Ako me ubere njegova nježna muška ruka, ja ću da živim mnogo duže nego što bih živjela okružena cvijetovima. Znam... Moram da se mijenjam. Moram da budem ja svoj cvijet! Moram da volim svoju boju i miris - i da prihvatim, da ja - ja nisam ruža - ja nisam ni ljiljan - nisam ni cvijet? Ja sam sjeme koje želi da postane cvijet! Pa da! Kako sam mogla biti u zabludi sve ovo vrijeme? Kako sam mogla misliti da sam nadomak svega, a tek sam počela da rastem! Da shvatam! Da bolujem i prihvatam! Da... volim! Onda - skupiću svoju vodu, vjetar, sunce, kamenje, trnje, korov, leptire, zrak, zemlju i volju i postaću svoja bašta! Postaću snažna, prelijepa i velika bašta! Postaću cvijet! Svoj cvijet! Obećavam sebi. Zavijek Moja Obilježena!!!

21.06.2016.

-Ljeto?
-Ne.

29.05.2016.

Sedamnaesti post u 2016. godini...

"...u ovom svijetu olovnom."

Mislim da moj odbrambeni mehanizam koji živi i djeluje u mom tijelu bez mog nadgledanja, uvijek pronađe trenutak kada će tekst pjesme vratiti u sjećanje. Čudno je da taj tekst nije čitav, nije čak ni linija stiha, nego je samo dio u kojem riječi nose težinu.

Fascinantno je kako se stvari, život, ljudi i planovi mogu promjeniti u tren oka. Vjerujte mi da nisam potpuno sigurna kako bih mogla ovo slikovitije opisati, ali pokušat ću da to opišem kroz boje korala i morski svijet.

Zamislite da postoji greben na dnu okeana koji ima najljepše i najživahnije boje svijeta. Ribice dolaze kako bi se skrile, planktoni su tu kako bi se sakrili od opasnih kitova, morska prašina ne prestaje padati. Korali su različite boje - crvene, žute, plave, zelene - baš kao najljepša bašta srednjovječne žene. Na grebenu je život bio sličan onome kakvog osjećamo nakon navale adrenalina. Nakon toga se osjećamo ispunjeno, zadovoljno i sretno. Osjećamo da nam život godi i da volimo pripadati nekome - ma svemu oko nas. Međutim... Iako je u vodi, okružen različitim morskim stvorenjima, njihovim postojanjem, možda i potomcima, nažalost, koraljni greben počinje da mijenja boje. Nisu to više radosne boje u kojima ribice uživaju, niti su to veliki korali na kojima spavaju. Sada su to smeđi dijelovi korala, beživotni i otrgnuti od života. Ribice ne dolaze više - ne zato što ne žele, već zato što im je žao da smetaju grebenu. Planktoni su ipak završili u ustima opasnih neprijatelja - kitova, a dugovječna i neprestana morska prašina ovoga puta je prestala padati. Samo ostaje smeđi kamen na dnu okeana, kojeg dodiruje voda i guši se u njoj. Baš i kao i čovjek poslije smrti.

Ostalo je misterija.

Vaša Obilježena.


Noviji postovi | Stariji postovi






Budući da ste otvorili baš ovaj blog, šaljem vam topli pozdrav iz mog obilježenog prostora. Ukoliko vam se ovaj mladalački život učini apstraktnim, vjerujte da tu snagu preuzima jačina prelomljenih riječi. Nešto iznutra me tjera da pišem i posvećujem skoro svaki post svojim osjećanjima koja su prožeta njegovim bivstvom.
Ako se pronađete u nekoj od rečenica ili misli, ozarite svoje lice osmijehom i budite sretni što niste sami na svijetu.

Vaša Obilježena.

P.s. Zamolila bih sve ljude koji imaju mozak u tragovima da NE KOPIRAJU ono što pišem. Budite svoji i nemojte dopustiti sebi da na osnovu tuđih života krojite svoj.

"Nemojte misliti statično, mislite dinamično."

"Voljela bih da si ovdje. Ili da sam ja tamo. Ili da smo zajedno bilo gdje."

"Moram da pišem o ljubavi. Moram uporno da razmišljam, da pišem o ljubavi - inače, moja duša neće izdržati."
_______________________________
"Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koji ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogao posumnjati u njih. Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim. Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogao ti učiniti."

"Muzika zaustavlja vreme. Bolje rečeno, ona je ta koja u najvišem stepenu daje iluziju zaustavljenog vremena. A osim toga, budjenje i traženje - kod nje je najmanje bolno i grubo. Ona je u tom pogledu iznad svih drugih umetnosti. Na kraju, razume se, izneverava i ona."