Ponosna sam!
Reagujem drugačije.
Reagujem drugačije.
Znate, već dugo vremena razmišljam o sebi i onome ko ja zapravo jesam… Ili nisam. Kada je počela ova agonija sa korona virusom, svi su počeli pisati kako će ovo biti vrijeme za refleksiju i vrijeme kada se trebamo vratiti sebi, onome ko zaista jesmo, i kada trebamo pokušati popraviti tu vezu sa sobom. Nervirale…
Znate šta? Evo ponovo pišem post u 2020. godini i prisjećam se starih dana. Vidim da su čak i ove stranice sa kojih sam uzimala slike dio prošlosti, pa ovi URL-ovi izgledaju neuredno. Treba mi iscjeljenje, i treba mi ponovno pisanje. Ne znam zašto sam odustala? Možda zato što sam postala sretnija nego prije. Ali…
Opet se brzo javljam u novoj godini. Nadam se da ste mi dobro. Vaša Obilježena
Mislim da sam jedini blogger koji je u posljednjoj našoj nam dragoj godini objavio samo jedan post! Huraay! *vraća se u meditaciju
-“Mislim da je to to.” – rekla je i brisala suze sa lica. -“Šta?” – upitala sam u neznanju. -“Dođi…” – gušila se u suzama. Prišla sam i vidjela ga kako spava. “Pa šta?” – pomislih. Pogledam u nju i vidim da briše suze neprihvatajući ono što se dešava. “Ne. Ne, opet…” – pomislih. Njegovo…
Loving yourself is all that really matters.
Zašto uvijek u svakoj bašti na ovom svijetu postoji korov? Ako smo mi cvjetovi koji cvatu svake godine i iznova mijenjaju boje u prelijepe nijanse – i ako postajemo ljepši izvana, zašto postajemo gori iznutra? Ne mogu da prihvatim da sam okružena korovom. Ne želim da živim u trnju i da moje latice postaju oštećene…
-Ljeto? -Ne.